Pogledom unazad na moj Američki (književni) san
Pokušavajaći da se u sjećanjima vratim pređenim putevima svoje vizije američkog sna, stalno se susrećem sa slikama, duboko zapretenim u tajnovitim predjelima ljudske duše. Povremeno bljesnu svom snagom dok pokušavaju da izađu na površinu i podsjete ma na najljepše i najkrhkije stranice bitisanja. Ovog puta čine napor povodom obelježavanja 60 godina Fulbrajtove stipendije, koja mi je dodijeljena u dva navrata (Univerzitet Ilinoisa i Harvard).
Moja vizija američkog sna značila je stalno upoznavanje sa američkom književnošću, osvajanjem odgovora na pitanje kako je predavati našim studentima, susresti se sa humanističkim naukama, njenim istaknutim predstavnicima, američkom stvarnošću, putevima razvoja njene demokratije, osjetiti damare jednog Bendžamina Frenklina, Emersona ili Toroa koji su ga definisali i postavili temelje za razvoj snažnog pojedinca. Pratiti tragove jednog Mihajla Pupina! Doživjeti energiju najboljih američkih univerziteta! Upiti što više i prenositi najznačajnije stranice saznanja generacijama studenata u svojoj zemlji – kako god se u tom trenutku zvala!
Prva Fulbrajtova stipendija zatekla me je na Univerzitetu Ilinoisa u trenutku dezintegracije moje velike i liiepe zemlje – Jugoslavije. Ljepotu susreta sa tada već visoko razvijenim svijetom pogotovo u oblasti digitalizacije narušavali su odjeci ratnih dešavanja u rođenoj zemlji. Med i žuč! Neizbježnost ostvarenja svake vizije sna! Ne briše mi se iz sjećanja trenutak kada sam u biblioteci Univerziteta koja je tada imala 8 miliona knjiga umjesto na bibliotekare naišla na salu punu kompjutera koji su tražili od mene da uz njihovu pomoć, pretražujući ili po autoru ili po predmetu, pronađem odgovarajući tekst. I naravno sama uradim sve ostalo što me je očekivalo da bih po povratku kući objavila knjigu Fokner i mit.
Ostala su još mnoga sjećanja iz ovog perioda pohranjena u riznici mog američkog sna. Najjače se urezalo sjećanje na vikend u Ouk Parku i susret sa zavještanjem Hemingveja u njegovoj kući. Osjećaj prisutnosti velikog pisca! Smiješani med i žuč! Ratne fiktivne slike jednog Hemingveja i jedne realnosti u sopstvenoj zemlji do koje se dopiralo putem oprečnih medijskih slika preplitale su se na tajanstven način! Jak bol promjena praćen slikama žrtava koje su se prinosile kako fikciji tako i stvarnosti!
Paralelne slike istovremeno pronalaze svoj put da bi prizivale u sjećanje i oživjele druženja sa kolegama i studentima, njihov prijateljski odnos, pokušaje da mi na svaki način pokažu puteve razvoja njihovih verzija američkog sna, zasnovanog na pregalaštvu i sopstvenom usavršavanju. Imigrantskog! Tradicija koja uprkos svemu opstajava! Studenti koji me vode da mi pokažu svoju studentsku menzu sa jelovnikom koji se na dnevnoj osnovi mijenja: italijanska, kineska, američka… Profesor Miroslav Marković, šef Katedre za filozofiju na Univerzitetu Ilinois, i njegova supruga koji me upoznaju sa multikulturalnom i multikonfensionalnom raznovrsnošću Novog svijeta…
Druga Fulbrajtova stipendija dovešće me na Harvard na kome, uz mentorstvo profesora Lorensa Bjuela, pišem nacrt za buduću Istoriju američke književnosti, udžbenik za svoje studente. Ovog puta dolazim iz zemlje koja se zove: Srbija i Crna Gora. Malo ko van akademske zajednice bijaše čuo za nju. Kada objasnite da se radi o dijelu bivše Jugoslavije, mnogo toga se promijeni!
Istočna obala ilustruje američku istoriju i kulturu na svakom koraku! Prelama je! Sjećam se uzbuđenja pri susretu sa mnoštvom tekstova istaknutih pisaca, prostora u kojima su boravili, ulica kojima su se kretali… Sa predavanjima i seminarima! Akademska energija koja se teško može opisati! Rijetka prilika da razgovaram sa najistaknutijim američkim izučavaocima književnosti i kritičarima (Homi Baba, Stiven Grinblat, Lorens Bjuel, Filip Fišer, Helen Vendler). Istraživanje u tada još uvijek konzervativnoj biblioteci! Mnogo kasnije sabraću ove razgovore i one sa Univerziteta Ilinois u knjizi Razgovorom kroz Ameriku.
Ostvarena je moja vizija američkog sna tokom prve i druge Fulbrajtove stipendije! Saznanja o američkoj književnosti i kulturi su se slagala, zapisivala i prenosila na studente tokom više od tri decenije, obogaćena mnoštvom susreta, razgovora, pročitanih knjiga. Zahvaljujući upravo ovim susretima, razgovorima i bibliotekama, slika o mojoj viziji američkog sna se zaokružila i, nadam se, dala podstrek generacijama koje su je pratile.
