Intervju sa Prof. dr Julijanom Vučo


Dr Julijana Vučo je redovna profesorka italijanskog jezika i obrazovne lingvistike na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Njena naučna interesovanja obuhvataju pitanja primenjene lingvistike, jezičke politike i planiranja, obrazovne jezičke politike, teorije usvajanja L2, obrazovanja nastavnika stranih jezika, glotodidaktike italijanskog jezika i kontrastivnih istraživanja srpskog i italijanskog jezika, srpskog kao stranog i L2, itd.

Autorka je brojnih knjiga, studija i 12 udžbenika za italijanski jezik, urednica preko 20 zbornika i tematskih monografija. Gostujuća je profesorka na brojnim univerzitetima u Srbiji, regionu, Evropi i SAD. Rukovodilac i učesnica međunarodnih projekata u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji  i Italiji,  ekspertskih grupa za izradu nacionalnih kurikuluma za strane jezike, obuku nastavnika, evaluaciju udžbenika, autor programa za italijanski jezik i dvojezičnu nastavu za strane jezike u Srbiji. Članica Nacionalnog prosvetnog saveta u dva mandata, Akademijskog odbora za obrazovanje SANU i drugih profesionalnih i društveno aktivnih foruma. Članica je brojnih međunarodnih lingvističkih društava: SLI, SILFI, AILA, ILA, SLA itd. Od oktobra 2016. je prodekanica za međunarodnu saradnju i Erazmus koordinatorka na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Boravila je u više navrata na usavršavanju u Italiji i SAD.

Odlikovana je ordenom Cavaliere della stella della solidarietà Republike Italije za doprinos širenju italijanskog jezika u obrazovnim sistemima u regionu.

Kako ste saznali za program razmene?

Za Fulbrajtov program znam praktično od kako znam za sebe. Na tom prestižnom programu boravio je moj otac (dr Jovan Vučo) i članovi i prijatelji naše porodice, većinom univerzitetski profesori, lekari, ali i istraživači i umetnici, javni radnici. Otac je u svojim najaktivnijim istraživačkim godinama u Institutu za medicinska istraživanja bio predsednik komisije koja je birala nove stipendiste i tako doprineo svojim odlukama da mnogi mladi istraživači odu u SAD na usavršavanje. O očevoj uverenosti da zaista najbolji treba da idu na Fulbrajta i istrajnosti u toj nameri čula sam od svojih prijatelja i kolega, takođe izabranih Fulbrajtovaca. Tako je Fulbrajtova stipendija za mene bila i ostala izuzetno cenjena nagrada za najbolje koji su spremni da uče i napreduju, pokazu najbolje sto umeju i vrate se da isijavaju naučeno i osvojeno.

Nikada nisam mislila da ću, kao italijanista, biti u mogućnosti da konkurišem za tako prestižnu nagradu, ali su se moja interesovanja, vremenom, usmerila ka obrazovnoj lingvistici i jezičkim obrazovnim politikama, dvojezičnoj nastavi te sam, na podsticaj kolega iz Američkog saveta, nakon zajedničkih aktivnosti na kojima sam spontano učestvovala da bih podržala mlade kolege, konkurisala za JFDP stipendiju u već zrelom akademskom dobu i… uspela.

Da li ste tokom programa imali neko iskustvo koje Vam je bitno uticalo na dalje životne izbore?

Sa ponosom uvek podvlačim da je to iskustvo donelo novu fazu u mojoj karijeri. Ako sam do tada bila aktivna u italijanističkom svetu, nakon boravka u SAD sam stekla svest o širim mogućnostima i sa sigurnošću se upustila u interdisciplinarna i transdisciplinarna istraživanja i aktivnosti. Imala sam priliku da poredim naše, u teškim godinama izolacije sticano i unapređivano znanje, i da se uverim da držimo korak i da smo u mnogim oblastima u najmanju ruku ravnopravni. Ceo boravak je bilo jedno veliko iskustvo koje je uticalo na moje potpuno sazrevanje, naučno i akademsko oslobađanje i uverenje da sam na dobrom putu, kako za sebe, tako i za druge.

Šta biste izdvojili kao najveće iznenađenje tokom programa? 

Oduševljenje, rekla bih. Mogućnostima za rad i istraživanja, organizaciju službi, biblioteka, dostupnost svega. Otkrovenje kampusa kao sistema akademske komunikacije… kampus kao način života… Moja mera, svet u kome vidite svoju smislenu životnu ulogu…

Kako vidite razmenu znanja između SAD i Srbije? U kom smeru vidite mogućnost za unapređenje?

Verujm da naučna saznanja ne treba da budu ekskluzivna i da dolaze samo iz jednog izvora, naročito u mojoj oblasti, ali bih volela da postoji veće mogućnosti za mobilnost i za naučne projekte sa američkim univerzitetima koji su uzorni u svakom pogledu, od vrednosti i ozbiljnosti naučnih postignuća do sjajne organizacije rada i života, sistema kampusa i umrežavanja, otvorenosti i prohodnosti za najbolje.  Imamo u Evropi i dobre uzore: evropski sistem akademske saradnje i mobilnosti i finansiranja projekata u osnovi imaju ideju ekskluyivnosti za najbolje, jačanja, podsticanja, ali i ujednačavanja i unapređivanja evropskog zajedništva; verujem da bi slična mreža razmene između SAD i Srbije i ostalih zemalja u regionu i Evropi sigurno svim stranama donela prednosti: izdvajanje najboljih pojedinaca i ideja, ali istovremeno i snaženje čitavog naučnog i akademskog sektora.

Kakvi su vaši budući profesionalni planovi? Šta planirate sledeće?

Moje aktivnosti se kreću na više planova. U nastavno-organizacionom smislu bavim se razvijanjem međunarodne bilateralne i multirateralne saradnje. Nastojim da na Filološkom fakultetu dam dovoljno snažan zamajac ozbiljnoj mašineriji evropskih programa za mobilnost studenata, nastavnika i nenastavnog osoblja koja je odavno, u različitim razmerama dostupna većini kolega u Evropi. Osim nastojanja da svaki konkurs nađe svoje korisnike (brinem o međunarodnoj saradnji na fakuletu sa 34 jezika i isto toliko mogućnosti za umrežavanje), veoma mnogo radim na ohrabrivanju studenata i kolega za razmene, usmeravanju ka konkurentnosti, značaju znanja stranih jezika, posebno engelskog koji je uslov za mobilnost i za pisanje projekata, ali i drugih neophodnih u razmeni. Tek sam počela, videćemo kakvi će rezultati biti.

Na naučno-stručnom planu,  oblasti jezičkih obrazovnih politika teme se nameću u skladu sa potrebama i životom izvan akademije, tako da sam trenutno zaokupljena pitanjima akademske jezičke kompetencije na stranom i maternjem jeziku, kao i problemima interkulturne kompetencije i podrške na programima mobilnosti. Razvijam još nekoliko tema, od jezičkih pejzaža i interkulturnih kontakata, do veoma aktuelnih projekata, zajedno sa grupom kolega, vezanih za razvijanje i podršku školovanju migranata u obrazovnom sistemu Srbije na srpskom kao stranom jeziku, jačanju pozicije znakovnog jezika u obrazovnom sistemu uz, naravno, stalni rad na unapređivanju nastave stranih jezika i obrazovanja nastavnika stranih jezika itd.